Mitovi o sfingama

Nekada je sfinga imala čuvare i svećenike koji su se zvali čuvari smrti i istine te su imali magičnu moć, jer su znali shvatiti govor sfinge. Sfinga je javljala vijesti i proročanstva koja su svećenici zapisivali u tajnosti na papiruse , koje je mogao čitati samo faraon. Na temelju tih zapisa stvaralo se društveno uređenje Egipta, a pisali su se zakoni i odredbe.

Jedan mladi princ sjeo je na pijesak ispred piramida da se malo odmori. Opčaran ljepotom tog krasja mladić se vratio i položio cvijeće u čast egipatskog boga Horusa. Mladiću se ukazao bog Horus tražeći da sa tog mjesta iskopa iz pijeska sfingu, a za uzvrat mu je obećao da će postati faraon. U kratkom roku je postao faraon Tutmosis IV. Napoleonova vojska bombardirala je sfingu iz topova i oštetila joj lik. Preko Egipta Napoleon I htio je doći do daleka Indije, putem do nje osvojiti sve zemlje i stvoriti od njih veliko carstvo. Uz pomoć plemena ubica s obližnje planine, Napoleon je sa svojom vojskom izvršio masakre nad stanovništvom. Pod učinkom droge oni su sijali užas koji je prenerazio čak i prijateljske zemlje Napoleona. No, sfinga se osvetila. Napoleon I umro je sam, bolestan, u izgonstvu u stranoj zemlji, a njegovi potomci rodili su se teško bolesni te su umrli u progonstvu, u tuđoj zemlji, u teškim uvjetima života, bez ljubavi. Prokletstvo sfinge je prestalo s posljednjim izdankom loze Napoleona.